25. Festival orgulje heferer
heferer_2018.pdf | |
File Size: | 2129 kb |
File Type: |
THOMAS OSPITAL, orgulje
Thomas Ospital orguljaš je pariške župne crkve Saint-Eustache u Parizu, gdje je 2015. između velikog broja kandidata izabran za nasljednika slavnog Jeana Guilloua, koji je na tom prestižnom orguljaškom mjestu (ujedno i najvećim orguljama u Francuskoj) proveo 50 godina. Također, u 2016. izabran je za prvog rezidentnog orguljaša Francuskog Radija u Auditoriumu Radio France na upravo postavljenim novim orguljama tvrtke Grenzing. Rođen 1990. u Ayherreu (Baskija), započeo je s učenjem glazbe na Konzervatoriju Maurice Ravel u Bajoni, gdje 2008. diplomira orgulje s najboljim ocjenama u klasi Estebana Landarta. Od 2008. do 2015. studira orgulje i improvizaciju na Nacionalnom višem glazbenom konzervatoriju u Parizu u klasi Michela Bouvarda i Oliviera Latryja, gdje osvaja 1. nagradu iz orgulja, kontrapunkta (Pierre Pincemaille), harmonije (Fabien Waksman) i glazbenih oblika (Thierry Escaich i David Leszczynski), te improvizacije u klasi Thierryja Escaicha, Philippea Lefebvrea, Laszla Fassanga i Jeana Françoisa Zygela. Tijekom 2012. boravio je u SAD kao rezidentni orguljaš u Katedrali Sv. Luja Kralja Francuske u New Orleansu, zahvaljujući čemu je održavao mnoge recitale, te podučavao orgulje i improvizaciju. Njegov je rad obilježen mnogim nagradama na svjetski istaknutim međunarodnim orguljaškim natjecanjima: 1. nagrada u Zaragozi (2009.), nagrada publike i posebna nagrada za skladbu M. Durufléa u Chartresu (2012.), 2. nagrada u Toulouseu (2013.), kao i recentni uspjesi: Grand Prix Florentz i nagrada publike u Angersu te 2. nagrada i nagrada publike u Chartresu (2014.). Gostuje diljem Europe, Rusije i SAD, kao solist, komorni glazbenik te uz orkestar. Improvizacija zauzima važno mjesto u njegovom koncertantnom djelovanju, a redovito nastupa s orguljskim improvizacijama prateći nijeme filmove. Od akademske godine 2017./2018. počinje pedagošku djelatnost na glasovitom Pariškom konzervatoriju gdje će se pridružiti skupini profesora na Odsjeku za orgulje i orguljsku improvizaciju. U okviru svoje restauratorske djelatnosti Umjetnička radionica Heferer posvetila se obnovi i revitalizaciji vrijednih instrumenata od kojih neki zauzimaju posebno mjesto ne samo u hrvatskoj već i europskoj kulturnoj baštini. U tu kategoriju, iznimnih, ubrajamo i velike koncertne orgulje Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Premda su svojim godištem za orgulje relativno mlade, sagrađene su 1974. i ne predstavljaju povijesni instrument, one svojim značenjem, veličinom te svirno-tehničkim i interpretativnim mogućnostima svakako zauzimaju istaknuto mjesto u orguljarskoj umjetnosti. Orgulje koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog kao opus 5290 djelo su graditelja dr. h. c. Wernera Walckera Mayera (1923. – 2000.), predstavnika 6. generacije glasovite njemačke obitelji graditelja orgulja. Za vrijeme svog djelovanja tvrtka E. F. Walcker sagradila je orgulje u svim svjetskim metropolama i to za najznačajnije i najprestižnije auditoriume, a u Hrvatskoj, poslije orgulja zagrebačke katedrale koje je sagradila ista graditeljska kuća 1855., kao opus 1751) najveći su instrument uopće. Dispoziciju odnosno zvukovnu sliku orgulja graditelj je, uz sugestije profesora Anđelka Klobučara i Albe Vidakovića, postavio u stilu primjerenom velikim, tzv. univerzalnim orguljama, poštujući posebno u intonaciji cijelih ustroja, ali i pojedinih registara duh orguljarske reforme (poznatija u nas pod nazivom „alzaška orguljarska reforma“). Fonički fundus pretežito je izrađen od metala i sačinjava ga ukupno 4967 svirala raspoređenih unutar 66 vokalnih registara na 4 manuala i pedalu. Promatrajući likovnoarhitektonsko rješenje prospekta kao i sâm razmještaj pojedinih dijelova instrumentalnog ustroja orgulja unutar orguljske niše, uočava se težnja orguljara za kvalitetnim sjedinjenjem s modernistički koncipiranim interijerom dvorane. Da je u tome i uspio dokazuje primjena slike orgulja koja u raznim formama simbolizira Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. DISPOZICIJA orgulja (nakon izvršene restauracije - modernizacije 2007./2008 god.): - 66 vokalnih registara na četiri manuala i pedalu - zračnice s kliznicama i tonskim kancelama - svirna i registarska traktura, kombinacije, modularni elektronski sustav spojki te uređaji i sustav prijenosa izvedeni su preko: BUSSYSTEM-a - MIDI sustav - sekvencer; USB ulaz sa Load/Save - slobodno-stojeći sviraonik (na pozornici, povezan s prijemnom stanicom preko Twisted-pair kabela); opseg manualnih klavijatura C - a3, 58 tipaka, pedalne klavijature C - f1, 30 tipaka
Man. I: IV-I, III-I Sub, III-I Super, II-I, I-I Sub, I-I Super, II-I Super, II-I Sub, III-I,IV-I Super, IV- I Sub
Man. II: III-II, IV-II Man. III: IV-III Pedal: I-P, II-P, III-P, IV-P, Super III-P Ostala svirna pomagala: - slobodne kombinacija - čvrste kombinacije (Tutti, Pleno, itd. slobodno programirajuće) - Crescendo stopalo (60 stupnjeva) - Stopalo za žaluzije III. manuala - isključivanje jezičnjaka
0 Comments
Leave a Reply. |
Archives
September 2018
Categories
Elizabeta Wagner
|